p.s.
sve fotografije su amaterske, slobodno mi povjerite tajne fotografskog zanata...

vrijeme

nedjelja, 19. lipnja 2011.

Ljiljan (Lilium)

Lukovičasta trajnica koja je većinom otporna na hladnoću, a samoniklo raste u šumama umjerenoga podneblja Europe, Azije i Sjeverne amerike. Ljiljan ne voli suha i vruća područja te je lukovicu poželjno posaditi u blizini grmova ili biljaka koje bacaju sjenu na njihovo korijenje. Osim samoniklih ljiljana postoje i mnogobrojni vrtni hibridi koji se uzgajaju zbog svojih prekrasnih a i mirisnih cvjetova. Cvjetovi mogu biti različitih oblika, veličina i boja (jedna zanimljivost: u svom tom šarenilu boja, ne postoji ljiljan plave boje). Ljiljane osim na otvorenome, na gredici, možemo uzgajati u teglama, također na otvorenom, a i zatvorenom prostoru kao kućne biljke. Većina ljiljana koriste se kao rezano cvijeće (cvijet u vazi izdrži i više od osam dana). 

Zanimljivosti:
Ljiljan u kršćanstvu ima značenje čistoće i nevinosti. 


 

Hortenzija (Hydrangea macrophylla)

Prirodno stanište hortenzije je Himalaja, istočna Azija i vlažna šumska područja Sjeverne i Južne Amerike. To je drvenasta biljka s ovalnim zašiljenim zelenim listovima. Cvate od lipnja pa sve do kraja jeseni, velikim cvjetovima živih boja (bijeli, roza, crveni, plavi, ljubičasti - boja im varira ovisno o kiselosti tla - što je tlo kiselije, cvjetovi su plavi, dok su kod manje kiselih tala cvjetovi ružičaste ili crvene boje).
U našim vrtovima obično raste Hydrangea macrophylla, koja može narasti i do 150 cm. Hortenzije najbolje uspijevaju na polusjenovitim i vlažnijim mjestima, na humusnom tlu. Dobro prezimljavaju u kontinentalnom području, ali ih je dobro posaditi na zaklonjena mjesta kako bi se njihovi cvjetni pupovi zaštitili od kasnog mraza.
Hortenzije će nam bujno cvasti ako ih ne orezujemo drastično, što znači da odrežemo samo suhu i ocvalu cvjetnu loptu i to iznad cvjetnih pupova (orežemo li hortenziju do tla, slijedeće godine neće cvjetati). Pri dnu se orezuju samo suhe ili oštećene grane te neke od grana ako je grm pregust.  

Razmnožavanje:
Hortenzija se može razmnožiti dijeljenjem korijena ili reznicama u proljeće.
 

nedjelja, 5. lipnja 2011.

Božur (Paeonia)

Grmolika zeljasta trajnica rado uzgajana u našim vrtovima zbog raskošnih, ponekad i mirisnih cvjetova i velikih urezanih listova. U Međimurju je nazivamo "Katruža". Postoje zeljasti božuri s podzemnim gomoljima te drvenasti božuri. Cvjetovi mogu biti jednostavni, poludupli, dupli i anemonemorfni (nalik na cvijet anemone), bijele, roza ili crvene boje. Božuri su dugoživuće trajnice koje, ovisno o sorti, cvatu u svibnju, lipnju ili srpnju.


Razmnožavanje:
Sjeme božura sije se u jesen ili rano zimi. Ponekad je potrebno 2-3 godine da sjeme proklija. Zeljaste božure je najbolje razmnožavati dijeljenjem u ranu jesen nakon što listovi uvenu ili u rano proljeće. Drvenasti božuri se razmnožavaju poluzrelim reznicama ljeti ili položenicama zimi.  

Pavitina (Clematis)


Penjačica je to koja izraste i do 7 metara, stoga joj je potrebno osigurati čvrsti oslonac po kojem se može penjati. Pogodna je za prekrivanje zidova, ograda, stupova, sjenica ili pergola. Voli sunce i polusjenu, ali joj podnožje mora biti zasjenjeno. Najbolje joj je „uz noge“ posaditi neku nisku trajnicu koja će je zaštititi od direktnog sunca. Već prilikom sadnje je potrebno misliti na to, te joj korjenovu balu posaditi 10 cm ispod površine tla. Zemlja mora biti umjereno vlažna, humusna i dobro drenirana (ne podnosi mokru zemlju oko korijenja).
"Star of India"
Danas se uzgaja nebrojeno mnogo kultivara pavitine, uglavnom velikocvjetnih biljaka zbog obilne i dugotrajne cvatnje nakon koje se vrlo često javljaju dekorativne sjemenke s dugačkim dlakavim nastavcima.
"John Paul II"
Clematis je podijeljen u tri grupe:
1. Ranocvatuće vrste koje donose cvjetove na granama koje su izrasle na biljci prethodne godine. Cvatu krajem zime ili rano u proljeće. Orezuju se odmah nakon cvatnje.

2. Velikocvjetni kultivari koji cvatu od kasnog proljeća do ranog ljeta i donose cvjetove na izdancima koji rastu na prošlogodišnjim granama, a sredinom i u kasno ljeto na vrhovima ovogodišnjih izboja. Cvjetovi su jednostruki, dupli ili puni, većinom zdjeličastog oblika, 8 - 20 cm u promjeru. Orezuju se rano u proljeće.
"Konigekind"

3. Kasnocvatući, velikocvjetni kultivari - cvatu na ovogodišnjim izdancima u ljeto i ranu jesen. Cvjetovi su jednostruki, obično zdjeličastog oblika, promjera 7 - 15 cm. U rano proljeće odrežu se svi prošlogodišnji izboji do prvog para jakih pupova, 15 - 20 cm iznad površine tla.

Razmnožavanje:
Vršnim reznicama (3 para listova) u kasno proljeće te položenicama (savitljivi mladi izdanak se savije do tla, između dva lista se lagano zareže kora i položi u zemlju, pričvrsti kukicom, a vrh priveže uz kolčić.  

Vajgela (Weigela)




Weigela florida "Variegata"
Vajgela je listopadni grm, porijeklom iz istočne Azije. Širok je skoro toliko koliko i visok. Prekrasan je početkom ljeta kad se napuni zvonolikim roza cvjetovima te mu se grane zbog težine cvjetova savijaju prema tlu. Privlači proljetne leptire i pčele. Uspijeva u bogatoj, dobro dreniranoj zemlji na sunčanom položaju ili u laganoj sjeni.  Orezuje se odmah nakon cvatnje, tako da se ostavljaju ovogodišnje mlade grane (cvate na prošlogodišnjim granama). Radi prozračivanja i pospješivanja cvatnje potrebno je prorijediti središte grma.
Vajgela se sadi  kao soliterna biljka, ili kao slobodnorastuća živica. U proljeće ju je potrebno prihraniti jer ju bogata cvatnja iscrpljuje. Otporna je na niske temperature.

Razmnožavanje:
Reznicama nakon cvatnje.

Zanimljivosti:
Listovi vajgele imaju ljekovita svojstva i koriste se u narodnoj medicini.