Campanula glomerata Superba

Ovoj biljci ne mogu pronaći hrvatski naziv. Na Google-u sam pronašla jedino njezino latinsko ime. Pripada porodici zvončika. Trajnica je, visine do 50 cm dok je u cvatu. Na dugoj cvjetnoj stapki izraste mnoštvo plavoljubičastih zvončića koji tvore neku vrst kugle. Dobro se ponaša u hladovini, a i na suncu. Cvjeta od sredine svibnja. Nakon što ocvate, potrebno je cvjetne stapke odrezati, ako to ne učinimo, izgleda dosta neugledno. Lijepo izgleda kao rezano cvijeće u vazi.    

 

Razmnožavanje:

Sjemenom i dijeljenjem biljaka (svake se godine oko matične biljke stvori bezbroj malih biljčica).

Vučika (Lupinus Polyphyllus)

Vučika je otporna trajnica koja se s godinama razraste u veliki grm. Cvjetovi joj mogu biti veliki i do trideset centimetara i izgledom podsjećaju na svijeće. Cvate u raznim bojama od bijele, roza, preko crvene do ljubičaste. Mislim da sam negdje vidjela i žute cvjetove vučike.

To je cvijeće naših baka, prepoznatljivo u seoskim - ladanjskim vrtovima. Djeluje romantično u velikim skupinama, kao pozadina nekom drugom cvijeću. 

Razmnožavanje:

Vučika se razmnožava sjemenom ili dijeljenjem.

Ruža (Rosa)

Ruža je kraljica cvijeća i stigla nam je iz Kine. To je višegodišnja drvenasta biljka, a uzgaja se radi cvijeta te ukrašava svaki vrt od proljeća do kasne jeseni. Danas postoji više od 25000 vrsta ruža različith boja, mirisa i oblika.

Ruže su podijeljene na sedam skupina:

Hibridne čajevke su najomiljenija skupina ruža. Mogu se nabaviti i u obliku grma i kao stablašice. Cvjetne stabljike su duge, a cvjetovi skladni. Cvjetovi nastaju pojedinačno ili iz nekoliko postranih pupoljaka. 

Ruže floribunde su još jedna omiljena skupina ruža. Svoje cvjetove nose u skupinama ili kiticama, a u svakoj kitici odjednom se otvara nekoliko cvjetova. Ova je skupina nenadmašna po bojama, pouzdanosti i dugotrajnosti sadnica, ali je oblik cvijeta manje vrijedan nego kod hibridnih čajevki. 

Ruže patio su niskog rasta a nekada su se svrstavale s floribundama. One su zbijenija verzija floribunde. Ruža patio naraste oko 50 cm, što je čini izvrsnom biljkom za korita, a i za prednju stranu gredice.

Minijaturne ruže se mogu koristiti za obrubljivanje gredica, uzgoj u koritima i kamenjarama ili se držati u kući ili stanu. Listovi i cvjetovi su maleni i u normalnim uvjetima maksimalna visina ne prelazi 40 cm. 

Pokrivačice tla cvatu višekratno i otporne su na bolesti. Koriste se za prekrivanje obronaka ili za sadnju između viših grmova. Neke su niskog rasta i sasvim obuzdane, druge se mogu jako širiti i narasti do 1,5 m.

Ruže penjačice su ruže koje se mogu penjati ako se pričvrste uz potporanj. Postoje puzavice s dugim savitljivim stabljikama koje nose velike kitice malenih cvjetova što se ljeti samo jednom pojavljuju, te penjačice krutih stabljika, koje nose cvjetove veće od cvjetova puzavica, a cvatnja može biti višekratna.

Grmolike ruže nisu ni čajevke ni floribunde. Tipičan grm je viši od ruža za gredice i to je varijetet botaničkih ruža (srodnih divljoj ruži), staromodnih ruža (potječu iz vremena prije hibridnih čajevki) ili suvremenih grmolikih ruža. 

Razmnožavanje:
Ruže se mogu razmnožavati na nekoliko načina: sjemenom, reznicama, povaljivanjem i okuliranjem (cijepljenje ili kalemljenje pod koru - najčešći, najbrži i najsigurniji način)
                                           





Zanimljivosti: 

Iako su u Europi Grci prvi uzgajali ruže u vrtovima, u njih su se prvi zaljubili Rimljani. Oni su spavali na laticama, njima su prekrivali podove, koristili su ih i za hranu, vino, mirise i lijekove. Legije su donijele ruže u Britaniju i ostale daleke dijelove Rimskog carstva.

 

Perunika (Iris)

vrlo mirsna bradata perunika

Znate li da je perunika nacionalni cvijet Hrvatske? Brojne vrste perunika kod nas rastu samoniklo, uglavnom na krševitim stijenama naše obale, a neke su vrste endemske (ne nalazimo ih na drugim staništima u svijetu).

Većina perunika cvate od proljeća do ljeta, a samo neke vrste ponovo cvatu iste sezone, ali im je potrebna posebna njega da bi ponovno procvale.

Dijele se na dvije glavne skupine, perunike koje imaju pod zemljom rizom i perunike koje rastu iz lukovice. U rizomnu grupu spadaju bradate, bezbrade i perunike s krestom, dok se lukovičaste perunike dijele na: Reticulata irise, Juno irise i Xiphium irise. Lukovičaste su perunike poznate kao cvijeće pogodno za rezanje.

Razmnožavanje:

Perunike se razmnožavaju sjemenom, rizomne perunike se još razmnožavaju dijeljenjem rizoma, a lukovičaste odvajanjem postranih lukovica.    

Iglica (Geranium)

Iglica (engl. naziv joj je "vilino oko") je trajnica visine od 20 do 60 cm. Vrlo je zahvalna biljka, ne zahtijeva nikakvu posebnu njegu, traži umjereno vlažno, hranjivo tlo. Sadi se kao pokrivačica tla ili uz rubove gredica. Dobro uspijeva i u sjeni i na suncu. Vrlo brzo raste i razvija se, tako da ćete već druge godine imati prekrasan grm. 

Geranium sanguineum striatum

Lijepo izgleda u kombinaciji s ružama. 



Danas postoji oko 280 vrsta geraniuma  (patuljasti, mirisni, geranijumi s lišćem raznih boja - od zelene do tamnocrvene i smeđe). Trenutno sam u posjedu dviju vrsti geranijuma:  Geranium sanguineum striatum - krvavac (dobra je za sadnju u kamenjaru, visine do 25 cm, počinje cvasti u proljeće a završava sa cvatnjom u jesen) i Geranium magnificum "Rosemoor" (visine čak i do 50 cm, cvate otprilike mjesec dana, a nakon cvatnje listovi se obojaju raznim bojama, od žute do crvene i smeđe te su vrlo dekorativni sve do prvih mrazeva. Ako joj odrežete cvjetne stapke nakon cvatnje, najvjerojatnije će ponovno procvasti krajem ljeta). 

Geranium magnificum "Rosemoor"

Razmnožavanje:

Sama se rasijava
ili dijeljenjem korijena.

Lovor višnja (Prunus laurocerasus)

Lovorvišnja je zimzeleni grm sa prekrasnim sjajnozelenim 15 cm dugim, kožastim listovima. Cvate krajem proljeća bijelim cvjetićima skupljenim u uspravne grozdove, nakon čega donosi plodove u obliku crnih bobica.

Brzorastuća je biljka i može prerasti okvire grma te nakon 10 godina može doseći veličinu od 5 x 4 metra. No, samo ako vam je to želja; lovorvišnja izvrsno podnosi orezivanje i možete je održavati na visini kojoj želite. Uz to, za ovakav porast mora imati baš idealne uvjete. Biljka dobro podnosi sjenu, mada bolje uspijeva na sunčanim položajima. Traži dobro dreniranu zemlju i ne podnosi vapnenac, u tom slučaju listovi dobiju žućkastu boju.

Dobro podnosi rez i vrlo je zahvalna biljka za žive ograde obzirom da lijepo izgleda kroz sva godišnja doba. Preporuča se visina ograde od 100 do 300 cm sadnjom 2 – 3 biljke na jedan metar duljine.

Kao živicu mlade biljke šišajte u visinu i širinu kako bi potaknuli grananje i zgusnuli nasad. Prvih godina, nakon sadnje, preporuča se orezivanje u ožujku i lipnju na način da ostavite novu visinu ograde nekih pet do deset cm, ovisno o napretku biljaka. Kad dostignete željenu visinu grm samo održavajte šišanjem i to u svibnju, nakon cvatnje, te još jednom u kolovozu ili rujnu.

Ako raste kao samostalan grm, u rano proljeće prikratite samo grane koje strše i narušavaju željeni oblik. Mlade grane, koje kreću bliže korijenu, skratite na polovicu da bi razgranali podnožje grma koje često ogoli. Svakih, otprilike, pet godina rasteretite središte grma kako bi ga prozračili.

Razmnožavanje:

Reznicama u proljeće i jesen.

Zanimljivosti:

Listovi i bobice lovorvišnje sadrže cijanovodičnu kiselinu i zbog toga su vrlo otrovni!

Pakujac (Aquilegia)

Ovaj rod pripada porodici Ranunculaceae (žabnjaci) i u njemu je sadržano oko 70 vrsta. Aquilegia vulgaris (pakujac obični) kod nas je samonikla vrsta. Nalazimo je u šumama, na planinskim proplancima i kamenjarima. Ime joj vjerojatno potječe od latinske riječe aquila, što znači orao, jer cvijet sa spiralno zavinutim ostrugama podsjeća na orlove kandže. 

Pakujac je zeljasta biljka, naraste do 90 cm visine. Donji listovi formiraju rozetu iz koje izlazi cvjetna stapka na kojoj se nalaze nepravilno raspoređeni nasuprotni listovi. Cvate od svibnja do srpnja zvonolikim visećim cvjetovima promjera 3-5 cm, u prirodi je plave boje, ali boje ovih vrsta mogu biti bijela, žuta, ružičasta, crvena ili ljubičasta. Ova biljka nema posebne zahtjeve za staništem iako joj najbolje odgovara polusjena. Voli vlažno dobro drenirano humusno tlo.

Razmnožavanje:

Lako se
razmnožava
sjemenom,
a nakon nekoliko
godina valja je i
podijeliti u kasno
proljeće.

Aquilegia kitabelii Schott

Zanimljivosti:

Kitajbelov pakujac (Aquilegia kitabelii Schott) - hrvatski pakujac je rijetka biljka iz porodice  ranunculaceae. Temeljem Zakona o zaštiti prirode vrsta je zašticena 1976.g. na svim prirodnim nalazištima. Raste u višim dijelovima dinarskog gorja. Nalazimo ju u pukotinama i na policama vapnenackih stijena te na stjenovitim mjestima predplaninskih i planinskih podrucja dinarskog gorja.

Pakujac je biljka na kojoj se može vidjeti tok evolucije – određene vrste pakujaca su oblikom svojih cvjetova dostupne samo “specijaliziranim” oprašivačima, i drugi ih insekti ne mogu oprašiti. Na taj način su određene vrste pakujaca osigurale same sebi reproduktivnu izolaciju i nemogućnost križanja s drugim vrstama. 

Pakujac je vrlo otrovna biljka. Američki indijanci su ju konzumirali u malim količinama  i tvrdi se da u malim količinama nije opasna, te se koristila kao lijek protiv čireva – ali bez adekvatnog znanja o tome – nemojte pokušavati. 

Četinjače u mom vrtu 2. dio

Picea pungens glauca - plava smreka

 

 

Picea glauca conica - stupasta smreka

Chamaecyparis pisifera 'Filifera Aurea' - pjegavi pačempres

Heba

 

 

Thuja smaragd